Keni su sasvim dovoljne dve setnje, i to da lagano hodamo 15'20 min, a onda ona lepo ili legne ili se okrene na ledja i trzi paznju. Cini mi se da je u poslednjih mesec dana bole i prednje noge, tako da cemo morati time da se pozabavimo, ali sto se setnji tice, vise je ne forsiram. Pozovem je u setnju, i ona obicno sama odluci, hoce ili ne. Kada ustanemo ujutru i uvece, za nju obavezno. Treca setnja, kako kad.
Ema, pored te dve obavezne jutarnje i vecernje, uglavnom ima i trecu, i svaki put kada idem u prodavnicu, po hleb ili da bacim djubre vodim i nju. Uvece uglavnom trci za kamenom, lopticom ili necim trecim, dok Keni odmara. Od sutra dobija i dobar trening, posto cu je voditi sa mnom na trcanje. Nije bas odusevljena, ali malo se ugojila u proteklih dva meseca, jer smo aktivnost sveli na minimum, zbog temperatura, tako da moramo to da resimo.