Autor Tema: Agresivnost  (Pročitano 89309 puta)

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže AA

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 8854
  • Member since: Mar 16, 2012

Agresivnost
« poslato: 17 Jul, 2012, 18:52:52 »
Ako ste se ikad našli u situaciji da je vaš pas na vas "bez razloga" zarežao dok se šetate, ili je "bez razloga" napao nekoga dok se šetate, onda ste se susreli sa prenesenom agresijom.Vi i vaš pas šetate i vama u susret ide drugi pas, koji pokaže neki od znakova dominacije prema vašem psu. Vi to ne primjećujete, ali vaš pas naravno da, ako razumije body language, a ako ne, sve jedno reagira protunapadom, jer mu opet fali socijalizacije ili je istraumatiziram uslijed krivog odgoja ili nedostatka socijalizacije, ili pak napada drugog psa. Vaš pas koji je vezan, te očito svoju agresiju nastalu upravo reakcijom tog drugog psa, a koju ne može ispoljiti na način da vrata "napadaču" jer je vezan, on svoju agresiju preusmjerava na sljedeću najbližu metu, a to ste u većini slučajeva vi (jer vi ga vodite na lajni), ili neki drugi pas koji mu se nađe tu blizu, to što ga vodite na lajni njega dodatno raspzđuje jer mu branite (nesvjesno) da na agresiju uzvrati agresijom.Ovakav način ponašanja najčešće prelazi u dominatnost, a načini da to riješite i dovedete u red je upravo učenje psa da sluša naredbe. Dakle, vi ste ti koji određuju način kretanja i ponašanje.

Agresija zbog boli
Sam naslov govori. Psa nešto boli, bilo to fizički ili psihički, oni to ne mogu nama reći, ali mogu nam pokazati, opet naravno svojim tijelom, a što mi ljudi uspješno uspjevamo ne primjećivat, odnosno ne razumjevat. Dakle bol koju pas osjeća je jako plodno tlo za agresiju. Dakle pas koji osjeća bilo kakav vid boli, manji ili veći, vrlo lako moguće je da neće prihvatiti pomoć čovjeka, bio to njegov vlasnik ili totalni neznanac i zbog boli će pokušati ugristi.Koliko god bili bliski sa svojim psom, ako vas pokuša ugristi kad je ozljeđen, nemojte mu to uzeti za zlo, on jednostanvo ne zna drugačije. Pristupajte mu izrazito nježno i polagano, smirujućim tonovima galsa mu se obraćajte i pokušajte ga ne dodtano živcirat. On nema inteligenciju čovjeka i on ne može kanalizirati bol. : ))Agresija urođenaDakle roditelji, ili cijela linija. Ako se kroz liniju provlači jedan kalup ponašanja, bila riječ o agresiji, ili submisivnosti, psić će to nasljediti, i jednom kad izraste u odraslog psa, uvjek će imati problema sa agresijom. Možda, ćete uspjeti to ispraviti, u biti vrlo teško, jednostanvo ćete naučiti zajedno funkcionirati i izbjegavati takve situacije, situacije u kojim će vaš pas reagirati.Najčešći vid agresije je upravo onaj izazvan fizičkim zlostavljanjem, zatim nepravilnom socijalizacijom ili općenito nedostatak socijalizacije, te kuje.

Cesto se lajanje i rezanje izjednacava sa agresivnoscu sto nije uvek slucaj.

Lajanje i režanje - nesigurnost/agresivnost

Psi koji imaju taj problem, u većini slučajeva imaju problem sa ponašanjem. Ovakvo ponašanje načešće je rezulitirano:- nesigurnošću za virijeme šteneća faze (loše držano leglo - manjak ili nedostatak socijalizacije, te napušteni štenci),- napad od strane drugih pasa, zbog čega napadani pas razvije obrambeni sistem - upravo napadanjem,- čovječji faktor (zlostavljanje, fizičko kažnjavanje, maltretiranje...),- bol.Nedostatak sigurnosti od psa čini agresivnog psa, koji u trenucima "napada", uopće ne razmišlja o veličini, snazi ili hijerarhijskom položaju "napadnutog". U većini slučajeva nesigurnost potvrđuju i ohrabruju upravo vlasnici. A većina ljudi te ponašanje u psa stvori još dok je pas štene, znači čovjek kroz igru ne znajući pseći način komunikacije, psića potiče u njegovom navalima pretpostavljene hrabrosti (bacanje na ruke, grižnja cipela, stopala, odjeće i sl...). Čovjek ne znajući psa svojim dodirima, smijehom ohrabruje da nastavi lajati (jer nama je to baš slatko ), a pas želeći udovoljiti svom gospodaru, te stvari, to naučeno ponašanje ponavlja. razlika je u tome što je takav način ponašanja simpatičan dok ste unutar 4 vaša zida, ali kad se vaš pas susretne sa drugim primadnicima njegove vrste, najčešće dolazi do fajta, jer je krivo protumačen od strane drugih. S tim da ti drugi psi imaju pravilan način komunikacije, a vaš pas krivi.Dakle, ako imate psa koji stalno laje, morate ga naučiti da prestane, te da lajanjem ništa ne dobiva (naravno ne pričam o "pričanju" kao lajanju). Dopuštajući mu da laje kad se susreće sa drugim psima, ljudima ili bilo čim na što ne bi trebao lajati (znači ako se smijete, ako ga mazite ili mu tepate u trenutku kad on laje), vi njemu zapravo dajete podršku i odobrenje da se tako i dalje ponaša. najčešći slučaj je da upravo ti psi koji se tako ponašaju, onda kad im gospodar nije tu, promjene ponašanje, jer osjećaju dodatnu zaštitu od gospodara, a to je upravo u vidu tog poticana.Koliko samo puta srećem "pse za pratnju", koji stalno laju, i laju, i laju, dok drugi pas prolazi vezan na lajni, a vasnice/i se smiju i komentiraju kako su samo slatki. O tome pričam.Ako imate psa koji laje dok prolazi drugi pas na lajni, vi imate psa koji ima problema u ponašanju. Sad fino razmislite gdje i kada ste napravili pogrešku i pokušajte je ispraviti.I da, psi se moraju njuškati i mirisati, tako naime gledaju gdje je koji na hijerarhijskoj ljestvici

 neki delovi teksta su preuzeti sa  forum.hr

Van mreže Ana Zara

  • Sr. Member
  • ****
  • Poruke: 265
  • Member since: Apr 04, 2012

Odg: Agresivnost
« Odgovor #1 poslato: 01 Avgust, 2012, 09:37:03 »
Suzanne Clothier – Aggression basics (flyingdogpress.com)

U repertoar pseće komunikacije spadaju različite vrste režanja, čvakanje zubima, čak i ugrizi – i najumiljatiji psi i blage pasmine mogu ispoljiti ova ponašanja. Nama ljudima ovo izgleda zastrašujuće i ponekad ne znamo kako reagirati. Nažalost, agresivno ponašanje je uglavnom krivo shvaćeno i tumačeno. Vrlo često, ono što se označava kao 'agresivno' je u stvari korisna i smislena komunikacija među psima čija je svrha izbjegavanje sukoba. Povremeno i previdimo činjenicu da, ukoliko pas osjeti potrebu reagirati na prijeteći način (prema ljudima, drugim psima ili drugim životinjama), postoji razlog za to.

Pseće ponašanje se često krivo razumije – naročito ono koje nama izgleda zastrašujuće - i to vodi do frustracije na oba kraja povodnika. Bez obzira koliko strašno to ponašanje izgledalo, možda nas može utješiti saznanje da psi reagiraju agresivno iz istih osnovnih razloga kao i mi:

Strah - od određene situacije / osobe / ili strah koji proizlazi iz nedovoljne socijalizacije: pas doslovno ne posjeduje vještinu potrebnu za uspješnu komunikaciju s drugim psima.

Bol – ponekad signali koje pas šalje mogu biti jako suptilni – pas koji je umoran i / ili ima fizičke probleme može imati mnogo niži prag tolerancije u situaciji kada ga drugi pas gura ili se sudara s njim u igri, pas čak može reagirati i na samu prisutnost drugih razigranih pasa.

Razdražljivost – ovo može jako varirati od psa do psa – opet, fizički ili psihički umor može učiniti psa razdražljivijim nego što inače jest.

Ljutnja – moguće je preusmjeravanje ljutnje na drugog psa ili čak na vodiča kad je pas jako uzbuđen ili frustriran.

Čuvanje / zaštita teritorija – ovo može biti dvorište psa ili poznato mjesto na kojem pas često boravi ili čak vodičev automobil.

Čuvanje / zaštita obitelji – zdravi pas u ovoj situaciji reagira samo kad prijeti stvarna opasnost – psi koji brzo nešto shvaćaju kao prijetnju svojem vodiču trebaju biti pažljivo procijenjeni – ovakve prebrze reakcije na slabe povode mogu biti opasne.

Samoobrana – možda najčešći uzrok sukoba među psima.

Čuvanje / zaštita resursa i stvari koje pripadaju psu – ovo može biti blizina posebne osobe ili stvarni predmeti kao igračke, hrana, ležaj, itd.

Seksualni konflikti

Društveni status – ako izostavimo povremene čarke, rješavanje društvenih sukoba agresijom je znak nedovoljne socijalizacije s drugim psima.

Napomena: kao i ljudi, i psi mogu reagirati abnormalno zbog biokemijske neravnoteže u organizmu, zbog različitih bolesti, genetskih mana, psihološkog i / ili fizičkog maltretiranja, zbog lijekova ili drugih kemikalija, i zbog razloga koje nauka ne može objasniti. Poput takvih ljudi, abnormalni psi su rijetki ali mogu biti izuzetno opasni.

Principi važni za razumijevanje agresije

Dunbarova jednadžba tuča-ugriz – U koliko je tuča pas sudjelovao? Koliko je puta nanio štetu koja je zahtijevala veterinarovu intervenciju (ozljede od slučajnog udarca zubom se ne računaju)? Pas koji je sudjelovao u 3 tuče i svaki put ozlijedio drugog psa je opasniji od psa koji je sudjelovao u 30 tuča i nikada nije ozlijedio drugog psa. Jednadžba tuča-ugriz puno govori o inhibiciji ugriza dotičnog psa.

Mnogo toga što nazivamo agresijom je u stvari ponašanje psa kojim se izbjegava sukob – upozoravajući pogledi, mumljanje i režanje, čak i upozoravajuće čvakanje zubima i zaletavanje su ponašanja čija je svrha upozorenje. Pas koji ima namjeru zapravo ući u sukob, učinit će to ukoliko ga nešto fizički ne spriječi (povodnik, neka barijera, itd.).

Utjecaj i ponašanje vodiča su od ključne važnosti – bez svjesne namjere vodiči mogu pridonijeti agresivnom ponašanju na mnoge načine – drže povodnik zategnut, zadržavaju dah / stežu napeto mišiće negativno iščekujući situaciju; kažnjavaju psa za 'agresiju' jer ne znaju prepoznati znakove koje pas šalje kad se osjeća pritisnut; ne postavljaju jasne granice psu što je prihvatljivo ponašanje, a što ne; ne štite psa od drugih nepristojnih pasa. Jedan od jasnih znakova da je vodičevo uplitanje u situaciju ključno: pas je agresivan na povodniku, a kad je pušten, nije.

Potrebno je jasno procijeniti situaciju: Gdje su bili psi u odnosu jedan prema drugome? Gdje su bili vodiči i što su radili? Vrlo često se pas okarakterizira kao agresivan, nakon incidenta, a samo je mirno sjedio ili ležao i jednostavno je odreagirao kad mu se drugi pas popeo na leđa ili ušao u njegov privatni prostor. Ovo se jako razlikuje od psa koji aktivno traži sukob i kreće se prema drugom psu s namjerom da sukob isprovocira. Kao i u svakoj drugoj problematičnoj situaciji, potrebno je strpljivo i polako procijeniti problem prije nego odlučimo kako ćemo dalje postupati.

SVI psi su sposobni reagirati agresivno, bez obzira kojoj pasmini pripadaju – Najumiljatiji pas na svijetu je još uvijek 100% pas, i potpuno je sposoban ispoljiti sva pseća ponašanja, uključujući i režanje i čvakanje i griženje.

Agresija koja se događa u blizini vodiča je vodičeva odgovornost – Bez obzira da li je problem bio isprovociran od drugog psa (pa je vodič morao štititi ili braniti svog psa), ili je vodičev pas bio provokator, vodiči moraju biti proaktivni u menađmentu svojih pasa, moraju jasno voditi, intervenirati ukoliko je potrebno i postaviti jasne granice ponašanju svojeg psa.

Socijalizacija bez povodnika, na slobodi, tijekom rane zrelosti psa je najbolja prevencija za agresivnost – mnogi vodiči socijaliziraju svoje pse s drugim psima tijekom šteneće dobi, a ustvari psima-adolescentima treba posvetiti više vremena i rada. Uopćeno govoreći, štenetov jedini cilj u životu je da se igra, i kroz igru uči biti pas. Psi-adolescenti su, kao i ljudi-adolescenti, savladali te osnovne vještine i sada ih moraju primijeniti na jednoj višoj i ozbiljnijoj razini: Tko je glavni ovdje? Kakva su pravila? Gdje ja spadam?
Nažalost, za vrijeme kritičnih mjeseci adolescencije i rane zrelosti, mnogi vodiči više ne dopuštaju svojim psima socijalizaciju s drugim psima na slobodi, bez povodnika – a to je vrijeme kada im je ovo iskustvo najpotrebnije.



Van mreže Ana Zara

  • Sr. Member
  • ****
  • Poruke: 265
  • Member since: Apr 04, 2012

Odg: Agresivnost
« Odgovor #2 poslato: 01 Avgust, 2012, 09:42:53 »
Suzanne Clothier: Aggression and some reasons behind it

Svidjelo se to nama ili ne, moramo prihvatiti da je široki spektar ponašanja pasa koje nazivamo agresivnima način komunikacije psa sa nama. Psi ne čvakaju zubima, ne keze se, ne reže i ne grizu bez razloga – a ovi razlozi mogu biti razni: od osjećaja straha, do reakcije na neki izazov. Ukoliko ste u stanju prepoznati prve znakove koje vam pas daje jer se osjeća nelagodno ili je zbog nekog razloga pod pritiskom (bez obzira je li vam bila namjera da izazovete takvu reakciju ili ne), možete izbjeći daljnje guranje psa u tu situaciju i izazivanje potrebe da reagira dramatičnijim ili opasnijim agresivnim ponašanjem. Mnogi psi koji su okarakterizirani kao agresivni, često su poprilično pošteni u pokazivanju upozoravajućih znakova, nažalost, ljudi nisu mogli točno pročitati znakove koje su psi slali. Kako frustrirajuće to mora biti za psa, koji tada može osjetiti potrebu da pojača svoje ponašanje samo da bi njegova poruka postala jasnija!!!

Evo nekih tipičnih signala koji pokazuju da je pas pod pritiskom i da se mentalno 'prebacuje' u drukčije stanje:

Promjene u načinu disanja
Tipično je da pas koji se osjeća nesiguran ili ugrožen ili je iznerviran, promijeni način disanja. Disanje se usporava, postaje plitko ili čak pas zadrži dah! Promatrajte prsni koš, rebra, slabine – normalno opušteni pas vidljivo diše! Pas koji zatvori usta, čak i na kratko, možda nudi upozorenje. Disanje možete provjeriti vizualno i slušno, ili dodirom, naročito ako vam je pas blizu i pod rukom možete osjetiti promjene.

Promjene u držanju brkova
Naučite kako vašem psu stoje brkovi kada je opušten. Pas pod stresom (strah, zbunjenost, situacija mu je prenaporna) često zategne brkove prema natrag, uz njušku. Pas koji je ljut ili izaziva, može brkove usmjeriti prema naprijed.

Promjene u pokretima glave i očiju
Opušten pas koji se osjeća udobno pokreće glavu i oči polagano i opušteno. Što su pokreti glave i očiju brži, pas je u većem stanju panike ili straha – ovo često može prerasti u kompletno 'smrzavanje' svih pokreta, a glava i pogled su okrenuti od onoga što psa brine.
S druge strane, pas koji postane jako miran i fiksira nešto sa stalno podignutim ušima (kao da se je 'zaključao na metu'), možda ide prema stanju agresije ili prema predatorskom ponašanju – cijelo tijelo je mirno ali je okrenuto prema cilju. Manje dramatične, ali važne promjene u držanju glave i očiju: pas odvraća pogled ili okreće glavu od osobe ili drugog psa; taj pas aktivno izbjegava sukob.

Smrzavanje
Pas koji se ne može nositi s nekom situacijom, previše mu je, može se doslovno 'smrznuti' – nema pokreta, čitavo tijelo je usmjereno 'unatrag' i prema dolje i/ili od prijetnje. Opasnost kod ovoga je da pas može eksplodirati ili u borbu ili u bijeg, ukoliko ga se dalje gura u situaciju. Nemojte pogriješiti i zamijeniti položaj 'smrznutog' psa sa onim koji rado prihvaća sve što se događa – to je uobičajena greška koja dovodi do poznate izreke 'samo je eksplodirao bez upozorenja, ne znam što mu je došlo'. Pas koji prihvaća ono što se događa oko njega i dalje ima opušteni položaj tijela, glave i očiju; pas koji samo trpi nepoželjnu ili neugodnu situaciju često se smrzne kada ne može to izbjeći – tako se unutrašnji pritisak povećava i to se ispoljava kroz 'smrzavanje'. Ukoliko taj unutarnji pritisak dostigne razinu koju pas ne može podnijeti, može doći do dramatične eksplozije ponašanja.

Promjene i obliku i izrazu očiju
Ukoliko je pas uplašen ili osjeća tjeskobu, skrenut će pogled ili će gledati postrance u izvor problema, veličina zjenica se može promijeniti ukoliko je pas uistinu pod stresom. Promjene na zjenicama su rezultat unutarnjih promjena u razini hormona stresa (to su oni koji psa pripremaju na reakciju 'borba ili bijeg'). Psi jako dobro komuniciraju očima i mišićima lica – ukoliko s razumijevanjem pratite suptilne promjene na psećem licu to će vam se višestruko isplatiti.

Promjene položaja usana
Važno je steći osjećaj za normalni, opušteni izgled lica vašeg psa, naročito promatrajte usne i usta. Da li su usne stisnute? Zategnute unatrag? Da li pas dahće? Da li su mu usne skupljene prema naprijed? Napetost oko usana i na njušci ukazuje na problem. Što je pas uplašeniji i tjeskobniji, to su usne više zategnute unatrag. Kada pas postaje iznerviran ili ljut, može stegnuti usne i uglove zategnuti prema naprijed; možda čak uočite 'valove' u području brkova, to daje psećoj njušci 'naborani' izgled, i to prethodi režanju.

Povećanje mišićne napetosti
Kako se emotivno stanje psa mijenja, tako se mijenja i opća napetost njegovog tijela. Nemojte zamijeniti ukočenost sa stanjem 'sve je u redu'! Ponekad se dramatične promjene mogu primijetiti na psećim šapama – pogledajte da li je stisnuo prste, to je znak koji se često primijeti ako se strah ili tjeskoba povećaju. Psi koji su samouvjereni, a krenu izazivati ili počinju biti ljuti, kreću se više na prstima – s druge strane, psi koji su uplašeni često stisnu ili rašire prste spremajući se na uzmak (ukoliko im je uzmak omogućen). Svakako obratite pažnju na razinu ukupne napetosti psećeg tijela.

Opće promjene u položaju tijela
Promatrajte ukupnu 'geometriju' položaja tijela. Smireni i relaksirani pas stoji u ravnoteži, tijelo mu nije usmjereno ni prema naprijed niti unazad, niti prema dolje ili postrance. Strah / tjeskoba: pas uzmiče, okreće se od problema, čak može dramatično saviti tijelo postrance dok stoji u mjestu. Takav pas pokušava izbjeći sukob ili se nada da će pobjeći iz situacije.
Razdraženost / samouvjerenost / izazivačko ponašanje: pas kreće prema naprijed, iz ležećeg položaja sjedne ili iz sjedećeg ustane, cijelo tijelo je usmjereno prema osobi ili drugom psu. Prijateljska gesta: pas može prići sa izrazito savijenim tijelom, vratom, repom, čak 'maše' cijelom pozadinom, često se baci na bok, dosta uvija tijelo, vrat i rep.

ODREĐIVANJE UZROKA

Postoje mnogi uzroci za ponašanja koja nazivamo agresivnima (lajanje, režanje, frktanje, skakanje prema 'meti', čvakanje, ugriz. Ipak, ova ponašanja se ne mogu uvijek jednako tumačiti, ovisno o uzroku moramo ih i različito tretirati. Puko označavanje psećeg ponašanja kao agresivnog ne nudi objašnjenje, ne pomaže nam da razumijemo što se kuha u psećem umu.

Kada procjenjujete bilo kojeg psa, pazite da budete vrlo precizni dok promatrate ponašanje, pazite da precizno procijenite položaj psećeg tijela i situaciju u kojoj se određeno ponašanje ispoljava. Da bismo mogli razumjeti psa, treba precizno ustanoviti kako, kada, gdje i u kojem kontekstu se neko ponašanje pojavljuje.

U pravilu, nemojte upotrebljavati fizičke korekcije ili kazne prilikom bavljenja ponašanjem koje smatrate agresivnim. U većini slučajeva, to može dovesti do toga da pas postane još agresivniji i možda ga gurate u još jače ponašanje. Čak i do ugriza. Zapamtite – pas ima razlog zbog kojeg se tako ponaša, bez obzira da li vi to razumijete ili ne. Najsigurnije pravilo: 'Ne tretirajte agresiju sa agresijom.'

Ukoliko niste u nešto sigurni, pitajte druge što su primijetili. Izgradite detaljnu sliku: 'Kada se ovo događalo, vodič je napravio X, a tada je pas napravio Y.' Nemojte samo pretpostavljati, ili upotrebljavati neprecizan jezik kao, na primjer: 'Otkačio je.' Budite precizni. Na primjer, da li 'otkačio je' znači da je pas pobjegao s tog mjesta brzinom munje, zabio se u zid i tek nakon toga se zaletio prema naprijed uz glasno lajanje? Ili da su mu se zjenice dramatično širile i sužavale, uz to je držao uši priljubljene uz glavu i tada se zaletio uz čvakanje zubima?
Ukoliko niste sigurni što je uzrokovalo reakciju psa, nemojte kriviti njega već pretpostavite da je način hendlanja, oprema ili vodič uzrok problema. Nadasve, nemojte agresiju shvaćati osobno! No, shvatite je ozbiljno, kao važnu poruku koju vam šalje pas.

Evo nekih tipičnih uzroka za ponašanja koja možemo označiti kao agresivna:

Bol kao uzrok reakcije
Tipični simptomi: pas se okreće prema vodiču nakon korekcije 'cukanjem'; može samo zarežati, a i zapravo dohvatiti i ugristi vodiča. Može samo zacviliti ili jauknuti. Mogući uzroci: upala grla (često kod mladih pasa, odmah otići veterinaru); korekcija je bila presnažna (vodič mora smanjiti intenzitet korekcije ili razmisliti o načinima obuke koji ne zahtijevaju fizičku korekciju); ogrlica je takva da daje prejaki fizički stimulans (razmislite o običnoj ogrlici ili poludavilici); možda pas ima osjetljiv ili ozlijeđen vrat (razmislite o uporabi orme).

Bol u određenom dijelu tijela
Tipični simptomi: Pas može aktivno pružati otpor ili režati ako ga vodič pokušava prisiliti/korigirati ili čak blago pritisnuti u određeni položaj. Ovo se može vidjeti kada vodič traži brže sjedanje, ili kad pokuša prebaciti psa da legne na jedan bok, itd. Tipično se vidi ako psa bole leđa, kukovi, ili ima panostitis (tada će naročito pružati otpor ako mu se diraju duge kosti nogu), ili ga bole zglobovi.

Promatrajte kako se pas kreće, naročito kako sjedi – pas koji se dobro osjeća mora sjedati brzo i čisto, bez pažljivog namještanja prije ili za vrijeme sjedanja, noge moraju biti uredno i simetrično ispod psa. Bilo kakva devijacija od ovog položaja može značiti da je prisutan problem koji uzrokuje nelagodu. Ukoliko pas pokazuje fizičku nelagodu, poželjno je napraviti rendgen snimku kukova, zglobova nogu.

Preusmjerena agresija
Tipični simptomi: preusmjerena agresija se viđa u situacijama kada se pas fiksira na drugog psa / životinju, predmet ili čovjeka, kada je jako uzbuđen i frustriran jer ne može do toga doći. Bilo kakvo uplitanje od strane vodiča (uključujući i pokušaje da se zadobije pažnja psa, naročito korekcijom povodnikom ili fizičkim korigiranjem psa kao što je hvatanje za ogrlicu, trešnja psa za kožu na vratu, hvatanje za njušku ili ćuške) može rezultirati da pas preusmjeri frustraciju na vodiča. Pas može preusmjeriti agresiju i na drugog psa, osobu ili životinju u svojoj neposrednoj blizini. U idealnom slučaju, trebalo bi spriječiti situacije koje su okidač za ovakvo ponašanje. Preusmjerena agresija može biti prilično snažna. Pokušajte kontrolirati moguću štetu – pokušajte na bilo koji način pridobiti psa na dobrovoljnu suradnju, ne upotrebljavajte silu da maknete psa iz situacije.

Reakcija na nepristojna ponašanja drugih pasa
Tipični simptomi: pas glasno upozorava ili čak ugrize drugog psa koji je ušao u njegov privatni prostor. Ključno: pas je gledao svoja posla i bio je u blizini vodiča ili gdje je bio ostavljen, nije napustio mjesto uz vodiča, ili mjesto gdje je bio ostavljen da čeka. Pazite da drugi psi ne upadaju u vaš privatni prostor; čak i poslovično blage pasmine mogu na ovo oštro reagirati. Najvjerojatnije će reagirati pasmine koje imaju širi privatni prostor (radne pasmine, terijeri). (….)

Vodič psa nije vođa, pas ga ne poštuje
Tipični simptomi: Pas može i aktivno pružati otpor prilikom postavljanja u određeni položaj (npr. ako ga se pritiska da sjedne), može režati, čvakati zubima, gristi, boriti se, odgurivati vodiča šapama, hvatati ustima vodičeve ruke. Pas pokazuje da vodič nije zaradio pravo da tako s njim postupa. Nemojte forsirati, nađite razumno rješenje – možda poslasticom privoljeti psa da učini traženu radnju. Treba raditi na kontroli resursa da bismo zadobili poštovanje psa.

Prejaka ili preduga stimulacija
Tipični simptomi: Pretjerana stimulacija može biti uzrokovana krivom upotrebom povodnika i ogrlice, vodičevim fizičkim korekcijama, cjelokupnim okolišem, drugim psima ili životinjama. Rješenje: maknite psa u tzv. 'zonu za hlađenje' koja nudi vizualnu barijeru prema izvoru stimulacije i/ili dovoljnu odaljenost od drugih pasa/životinja; smanjite osjetilni input psu: tiše komande, blaže hendlanje, manje ili nikakve fizičke korekcije, promijenite opremu kojom hendlate psa, ili mijenjajte opremu prema situaciji (npr. psu je potrebna davilica dok se kreće, ali radi bolje na običnoj ogrlici kada su vježbe statične ili mirnije).

Mnogi psi reagiraju na previše stimulacije hvatajući ustima vodičeve ruke, podlaktice, noge, stopala, odjeću, povodnik, itd. Ovo često nije agresija nego odgovor na prejake podražaje; pokušaji da ovo riješite silom samo će doliti ulje na vatru. Radite mirno i nagrađujte dobro ponašanje – nemojte upotrebljavati fizičku nagradu, smirite pokrete tijela i utišajte glas.

Strah kao uzrok
Tipični simptomi: Obično se vidi kada psu prilaze drugi ljudi ili psi. Pas se može bojati i svog vodiča, možda je uzrok vodičeva grubost. Vodič bi u tom slučaju trebao izbjegavati fizičke korekcije i preći na metodu nagrađivanja poželjnog ponašanja.

Ukoliko se pas boji drugih pasa, poštujte to. Pokušajte pronaći mirne, dobro socijalizirane pse koji će dopustiti plašljivom psu da polako priđe i onjuši ih. Ukoliko se pas boji ljudi, pokušajte metodu 'Nagrada/Odstupanje' (različiti ljudi polako pojedinačno priđu psu, bace ili daju poslasticu i odlaze od psa).

Prevencija pomaže!

Naučite prepoznavati moguće probleme koji mogu rezultirati agresivnim ponašanjem:
-   pazite na druge pse koji nemaju osjećaj za privatni prostor i na druge vodiče koji dopuštaju svojim psima naglo upadanje u tuđi prostor
-   pazite na pse kojima očito treba više prostora (možda izgledaju nesigurni, preplašeni, ukočeni, možda zareže kada im prilazi drugi pas)
-   pazite na direktni kontakt pogledom među psima – obično je to popraćeno i prikladnim govorom tijela (glava i rep visoko, mirnoća ili ukočenost tijela). Ima pasa koji reagiraju i na kontakt pogledom od strane ljudi, a mogu reagirati i strašljivo, izbjegavanjem.

Otpor
Ponekad agresija slijedi neposredno nakon pružanja otpora, naročito ako vodič ignorira važnost otpora koji je značajna informacija. Otpor ili odbijanje suradnje je važno sredstvo pseće komunikacije kojim pas pokazuje da:
-   je zbunjen ili ne razumije: vratite se na prethodnu razinu vježbe ili preispitajte način svog pristupa
-   je preplašen, tjeskoban ili jednostavno nesiguran – radite na smanjenju straha i izgrađujte samopouzdanje
-   mu je dosadno: često se vidi ako se vježba u kojoj pas ne uživa ponavlja previše puta; prestanite!
-   je nemotiviran: preispitajte razinu motivacije, pronađite prikladnu jaču motivaciju
-   je fizički nesposoban izvršiti traženo: procijenite fizičku spremnost psa, radite uzimajući u obzir ograničenja pojedinog psa, ne tražite previše!
-   ne poštuje vodiča dovoljno da bi izvršio što se od njega traži u određenoj situaciji

Mogući uzroci otpora
-   razlog je u vodiču: možda je vodič promijenio način disanja, izraz lica, pokrete, napet je. Pas će ovo primijetiti i prikladno reagirati!
-   oprema – može slati signale koji su nejasni ili pregrubi ili prestimulativni
-   metoda – bilo koja tehnika obuke koja upotrebljava silu može uzrokovati refleksni otpor psa. Naročito vidljivo kod upotrebe davilice – ukoliko morate upotrebljavati opremu koja šalje signale psu, pokušajte pulsirajućim signalom (dajte signal isprekidano); pitajte pristojno, nemojte zahtijevati

Pronađite način kojim ćete smanjiti otpor psa, izbjegavajte situacije u kojima pas osjeća potrebu da pojačano i dramatično iskaže svoje osjećaje.


Van mreže AA

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 8854
  • Member since: Mar 16, 2012

Odg: Agresivnost
« Odgovor #3 poslato: 27 Septembar, 2012, 13:44:19 »
evo slikovnog primera kako se postaviti prema psu koji ispoljava agresiju pri hranjenju



Van mreže Atila

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 900
  • Atila The Silent Killer
  • Member since: Mar 23, 2012

Odg: Agresivnost
« Odgovor #4 poslato: 27 Septembar, 2012, 22:23:32 »
nikad mi nije pao na pamet ovakav pristup

atilu smo od malena cijepili protiv reagiranja na hranu. klasika: on jede a ja mu mrljavim po zdjeli za to vrijeme, hodamo oko njega, diramo ga, mazimo, pomičemo zdjelicu malo ljevo, pa poslje opet malo desno.

ovaj je samo pratio zdjelu i ništa mu nije smetalo. doduše, nije da je znao za ikakav drukčiji pristup - mi smo tako krenuli od prvog obroka koji je dobio u nas.
“Dogs do speak, but only to those who know how to listen.”
― Orhan Pamuk

Van mreže AA

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 8854
  • Member since: Mar 16, 2012

Odg: Agresivnost
« Odgovor #5 poslato: 27 Septembar, 2012, 22:29:10 »
da, ovo je kao neki "novi" pristup  :D
vazno da je pametan i delotvoran

Van mreže Max

  • Jr. Member
  • **
  • Poruke: 93
  • Member since: Dec 19, 2012

Odg: Agresivnost
« Odgovor #6 poslato: 26 Decembar, 2012, 21:21:38 »
Vec sam postavio isto pitanje u drugu temu al nisam dobio odgovor, mozda sam pogresio mjesto gdje pitam pa evo tu :)

Kad neko dojde kod mene kuci, a moj pas njega ne poznaje, ili smo u setnju nadvor i doblizi se neki covek koga ne poznaje moj pas pocinje da laje i rzi pa i da ujede nekoga.... ne daje da ga neko pogali, sfatio sam kako da nadminem to, al samo kad dojde neko kod mene kuci, onda on sjedne i moj pas odi okolo njega mirise ga i nakon nekih 10-15 min, daje mu da ga pogali al ipak onako sa rezerva nije bas siguran i ima opet sanse da uradi nesto sto ne treba...

Hocu da promenim to, ides u setnju i niko nesme da se doblizi do njega i da ga pogali ... i svi misle da je on agresivan i slicno.. spored moje mislenje on to radi jer nije siguran i ima neki strav od druge ljude, jer to nama nikad nije uradio.. Vi bi rekli e ok onda nek sedi sa njim neki 10-15 min pa tako ce da se zapozna... ali nije u tome problem samo... Sta mislite zasto radi ovo ? I kako da promenim to?

Isto primetio sam da se vako ponasa sprema ljude sto pokazivaju strav.. one malo sigurnije imaju vece sanse kod njega   radi se o maloj rasi..

Van mreže AA

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 8854
  • Member since: Mar 16, 2012

Odg: Agresivnost
« Odgovor #7 poslato: 26 Decembar, 2012, 21:35:21 »
mali psi, pogotovo oni srcanijeg temperamenta, cesto u kombinaciji svoje velicine, energije i mozda zastitnickog stava vlasnika prema njima razviju takvo ponasanje. e sad...da bi se bilo koje ponasanje iskorenilo ili ublazilo, treba pogledati pozadinu i naci okidac tog njegovog ponasanja, tj. sta ga navodi na takve reakcije.
koliko je star? da li je kad je bio manji pokazivao neke znakove plasljivosti ili agresije? je li imao losa iskustva sa ljudima? kakav je prema drugim psima? kako reaguje na druge cimbenike koji izazivaju strah (jaki zvukovi, nagli pokreti...) da li pokazuje slicne znakove ili najavu tog ponasanja kada je sa tobom u nekim situacijama?
probaj da napises odgovore na ova pitanja, pa da vidimo dalje

Van mreže Max

  • Jr. Member
  • **
  • Poruke: 93
  • Member since: Dec 19, 2012

Odg: Agresivnost
« Odgovor #8 poslato: 26 Decembar, 2012, 23:29:59 »
Star je skoro 5 mjeseca, ovo sam primetio da se ovako ponasa sa 2 mjeseci , nema lose iskustva sa ljudima jer je kod mene od 50 dana, prema druge pse je sasvim okej, ima onaj nacin na igru da se grizu i slicno ali dosad se ne desilo da on neki drugi pas ujede i slicno.. strah ne pokazuje na jake zvukove i slicno, osim kad neko tropa na vrata on trci ispred i pocne da laje i to se uvek dogadza nikad nije propustio kad nego zadzvoni da on ne skoci i laje i kad taj neki udze on skace po njemu i mozda laje ali nikad nije ujeo nekoga... Primetio sam kad neki nepoznat hoce da ga pogali ili uzme u ruke on namesti usi nazad i pocinje da rzi, tada te upozorava a sledece te ujede... ima tako male zube da te samo moze izgrebati kako macku ali nije u to problem ne bi trebalo da ima takvo ponasanje.. mene nikad nije ugrizao.. da ne pricam iste stvare ima i u prvi post.. :) Meni je glupo to sto laje a ne pa da ujede nekoga ja bi propao u zemju.. moram to da promenim a neznam na koji nacin :/

Van mreže BlackKan

  • Old Member
  • *****
  • Poruke: 6029
  • Member since: Mar 16, 2012

Odg: Agresivnost
« Odgovor #9 poslato: 26 Decembar, 2012, 23:42:44 »
da nemas pekinezera,srcani i uvek spremni da zagrizu  sm zelenko

sto je oprezan sa nepoznatima i laje,po meni to i nije strasno,ipak je to pas i to mu je i posao :fige: sad niko valjda nije lud da ga cacka kad pas brani svoju teritoriju  sm lol
ali mozda probaj kad tako reaguje da ga ti uzmes i smiris,pa da ga tada taj pomazi,da vidi da nema nikakve pretnje od nepoznatih,ako to hoces da bude dobar sa svima  :zb:

Van mreže AA

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 8854
  • Member since: Mar 16, 2012

Odg: Agresivnost
« Odgovor #10 poslato: 26 Decembar, 2012, 23:53:20 »
pas ima odredjeni strah, i zato tako reaguje. koji je razlog straha, ne znamo, a moze ih biti vise.
ono sto tri trebas da postignes jeste da ga u potpunosti ili koliko je to moguce, opustis u prisustvu drugih ljudi, i da ih on ne dozivljava kao pretnju, jer zato tako reaguje.
primeni stvari koje on voli u prisustvu drugih ljudi...PRE nego ocenis da ce reagovati, skreni mu paznju poslasticom, igrom...psi dobre stvari koje im se dogadjaju povezuju sa okolinom.
procitaj i ovo:

Nedovoljna i neadekvatna socijalizacija
Ukoliko pas u vrijeme kritičnog razdoblja razvoja nije bio izlagan različitim situacijama, velika je vjerojatnost da će kasnije ispoljavati problematična ponašanja, agresiju i anksioznost.

Pse koji imaju genetsku predispoziciju biti rezervirani i nepovjerljivi trebali bi u razdoblju između 8. tjedna i godine dana starosti sustavno i postepeno izlagati različitim situacijama, podražajima i ljudima. Tipične pasmine su čuvarske pasmine (rotvajler, doberman, njemački ovčar…), pastirske pasmine (kavkaski ovčar, šarplaninac, tornjak, kuvas…), radne ovčarske pasmine (graničarski koli, australski ovčar, hrvatski ovčar…) i terijeri. Ukratko – velika većina pasmina.

Tečaj socijalizacije u trajanju od 4-6 tjedana pruža nam uvid u načine na koji pristupiti prilikom socijalizacije, no socijalizacija se MORA nastaviti i nakon završenog tečaja. Ukoliko završite tečaj i nastavite živjeti miran život unutar svoja četiri zida izlazeći u šetnju samo na određena mjesta, vjerojatno nikada nećete imati problema. No upravo takvim načinom pas nema šanse upoznavati ništa više od svakodnevne rutine i ima veće šanse razviti problematična ponašanja jer se ne zna nositi s promjenama.

Socijalizacija bez povodnika, na slobodi, tijekom rane zrelosti psa najbolja je prevencija agresivnosti. Mnogi vlasnici socijaliziraju svoje pse s drugim psima tijekom šteneće dobi, a u stvari psima-adolescentima treba posvetiti više vremena i rada. Psi-adolescenti su, kao i ljudi-adolescenti, savladali osnovne vještine i sada ih moraju primijeniti na jednoj višoj i ozbiljnijoj razini. Nažalost, za vrijeme kritičnih mjeseci adolescencije (4-6 mjeseci starosti) i rane zrelosti (1,5-2 godine starosti), mnogi vlasnici ne dopuštaju svojim psima socijalizaciju s ostalim psima na slobodi, bez povodnika – a to je vrijeme kada im je takvo iskustvo najpotrebnije.

Kada birate ljubimca, vrlo je važno biti svjestan svojih mogućnosti i preispitati se koliko ste spremni uložiti u rad s psom i socijalizaciju. Koliko vremena za socijalizaciju šteneta može uložiti obitelj s malom djecom? Razmislite prije nego se zaletite i odaberete malo, preslatko štene koje će jako brzo izrasti u odraslog psa.

Izuzetno je bitno razumjeti da je socijalizacija šteneta lakša od socijalizacije odraslog psa, no psa bilo koje životne dobi može se naučiti i trenirati. Psi su uvijek sposobni učiti, baš kao i mi ljudi. Velika većina odraslih pasa problematična ponašanja MOŽE biti rehabilitirana uz pomoć modifikacije ponašanja, no za to je potrebno izdvojiti puno više vremena, truda i naravno, novaca.



Psihološki faktori
Psihološke promjene definitivno su povezane s emocionalnim i fizičkim stanjima. Nastaju uslijed kemijskih reakcija koje započinju u endokrinom i središnjem živčanom sustavu.

Kada na primjer uzrujanoj osobi savjetujemo da sjedne, duboko udahne i smiri se, nakon što to učini, osjećat će se bolje. Sličnu reakciju pobudimo i kod psa kada tražimo da se smiri, fokusira ili sjedne.

Neki psi to nisu u stanju iz patoloških razloga. U tom slučaju potrebno je konzultirati stručnjaka koji će znati je li uz terapiju modificiranja ponašanja potreban bilo kakav oblik terapije lijekovima. Korištenje lijekova pri rješavanju problema s agresijom relativno je nova i neizvjesna tehnika koja zahtjeva pažljivo nadgledanje i promatranje psa od strane educiranog vlasnika, uz pomoć stručnjaka za ponašanje i veterinara.

Stres i strahovi
Stres i strahovi najčešći su uzroci agresije. Iako su često povezani jedni s drugima, stres i strahovi spadaju u dvije različite kategorije. Stres proizlazi iz nemogućnosti nošenja s različitim situacijama. Agresivnost je samo simptom, reakcija koja indicira koliko stres utiče na samog psa. Svaki pas može ispoljiti agresivno ponašanje ukoliko je u kratkom vremenskom razdoblju količina stresora velika. Ako je pas konstantno pod stresom kroz duži vremenski period, postaje reaktivan, “kraćeg fitilja” i nervozan.

Emocije obuhvaćaju fiziološke promjene u tijelu kao i psihološke reakcije na određene situacije poput stresa i strahova

Strah, konkretno, aktivira obrambene obrasce ponašanja koji pripremaju životinju na bijeg ili borbu. Stres prethodi strahu, a pod utjecajem stresa pas postaje podložniji strahu zbog nedostatka samopouzdanja i nesposobnosti nošenja s trenutnom situacijom.

Dugotrajno izlaganje stresu i strahovima često je osnova za patološke obrasce ponašanja, koji se mogu manifestirati spontanim ili nekontroliranim ispadima agresije.

Osjetljivost i trauma
Neki psi vrlo su nježni i krhki te na različite podražaje u različitim situacijama reagiraju prestrašeno i agresivno. Drugi su pak “žilaviji” i toleriraju provokacije i frustrirajuće situacije bez straha i ispoljavanja agresije.

Što neke pse čini tolerantnijima? Dijelom na to utiče genetika, zatim uvjeti u kojima je majka kuja bila (uhranjenost, stres), i konačno razina majčinske brige. Ogroman doprinos tolerantnosti imaju iskustva pri učenju i odrastanju. Psi koji su adekvatno i rano socijalizirani staloženiji su i razviju toleranciju na stres, pa neka negativna iskustva često neće na njih previše utjecati. Tolerantni, iskusni psi sposobni su razlikovati različite podražaje.

S druge strane, psi koji nisu adekvatno i rano socijalizirani vrlo lako mogu biti izbačeni iz takta uslijed jednog jedinog negativnog iskustva i početi generalizirati burno reagirajući i ispoljavajući agresivno ponašanje prema bilo kojoj osobi, psu i sl. Psi koji su oprezni i plahi kao štenad, obično izrastaju u osjetljive pse.

Kako bi odgojili i stvorili što tolerantnijeg i što stabilnijeg psa, sa socijalizacijom moramo početi vrlo rano, uz veliku količinu pozitivnih iskustava s ljudima, životinjama i iz okoline.

Rad s osjetljivim i krhkim psima obuhvaća učenje psa da zamijeni određene reakcije nekim drugim ponašanjima, te da prepozna neutralne podražaje koji mu ne predstavljaju prijetnju. Također, važno je da pas nauči kako komunicirati s ostalim psima, kako da koristi “pseći jezik” i raspoznaje i razlikuje signale primirenja i popuštanja (umirujuće signale) od signala koji znače da mora odstupiti.

Bol, nelagoda, umor, razdražljivost

Poput nas ljudi, psi ponekad imaju bolove u dijelovima svog tijela. Mnogi psi reagiraju na promjene vremena, a da toga nismo niti svjesni. Nažalost, psi nam to nisu u stanju reći pa vrlo često ne primjećujemo signale kojima nam pas daje na znanje da trpe bolove. Psi se u igri često sudaraju i guraju, što može biti bolno i neugodno, a nagli pokreti i dugotrajna aktivnost mogu izazvati upalu mišića (muskulfiber). Pas kojeg nešto boli ili je umoran, razdražljiv je i ima niži prag tolerancije pa može reagirati na samu prisutnost ljudi ili pasa koji se igraju ako su previše blizu. Gužva, stresne situacije i glad također mogu imati utjecaj na raspoloženje psa. Vrlo često način rada i odabir opreme mogu psu nanijeti bol ili neugodne podražaje na koje psi mogu različito reagirati. Neki će samo zacviliti, neki se snužditi, no ima i onih koji će reagirati režanjem ili škljocanjem zuba u znak upozorenja, pa čak i ugrizima.

Čuvanje i zaštita resursa, teritorija ili obitelji
Psi koji olako nešto shvaćaju kao prijetnju trebaju biti pažljivo procijenjeni. Nagle i prebrze reakcije na slabe povode mogu biti opasne.

Čuvanje resursa/osobe vrlo često potaknuto je od strane needuciranih vlasnika i vodiča. Mnogim ljudima zabavno je kroz igru poticati pse da ih “brane” od ostalih članova obitelji ili prijatelja. Međutim, pas ne razumije razliku pa može početi reagirati u različitim situacijama, što je neprihvatljivo i opasno.

Obrana i čuvanje teritorija normalan su dio ponašanja nekih vrsta životinja. Teritorijalna agresija postaje problem kada pas preozbiljno shvaća svoju ulogu i napada svakoga tko prođe kroz vrata bez obzira na prisutnost vlasnika. Na vlasnicima je da kroz rad i trening nauče psa da su oni ti koji donose odluke kako se ponašati u određenim situacijama.

Na što obratiti pažnju i kako izbjeći neugodne situacije u svakodnevnom životu

• Naučite prepoznati situacije u kojima bi psi mogli reagirati agresivnim ponašanjem
• Naučite prepoznati probleme zbog kojih bi pas mogao reagirati agresivno
• Pazite na pse koji nemaju osjećaj za privatni prostor i na vlasnike koji ne paze na svoje pse i dopuštaju im
  naglo prilaženje i upadanje u tuđi prostor
• U šetnjama pazite na pse kojima očito treba više prostora – izgledaju nesigurni, preplašeni, ukočeni, zareže
  kada im prilazi drugi pas
• Pri direktnom kontaktu s drugim psom obratite pažnju na komunikaciju, govor tijela, facijalne geste, pogled.
  Neki psi će agresivno reagirati i na direktan pogled čovjeka, dok će drugi djelovati plaho i izbjegavati ga.
• Pažljivo promatrajte svog psa. Psi se mijenjaju, baš kao i mi ljudi, imaju loš dan, mogu biti zbunjeni,
  povrijede se a da toga nismo niti svjesni

Zaključak

1. Nikada nemojte ignorirati neželjena ponašanja koja se očituju agresivnim ispadima. Agresivna ponašanja (niti bilo koja druga) u velikoj većini slučajeva ne prestaju sama od sebe, štoviše velika je šansa da će se situacija pogoršati.

2. Kao vlasnik, vaša je odgovornost zaštititi ljude i ostale pse od svog psa. Vi ste odgovorni za eventualne ispade, neugodnosti i ozljede, kako moralno, tako i pred zakonom.

3. Menadžment i prilagođavanje problemu NE RJEŠAVAJU i sam problem. Primjerice, ako vaš pas agresivno reagira kada ga hranite, odvajanje psa u drugu prostoriju trenutna je solucija, no problem je i dalje prisutan i izaći će na vidjelo prvom prilikom.

4. Potražite savjet kvalificiranog stručnjaka/savjetnika za ponašanje pasa i veterinara, mnoga agresivna ponašanja rezultat su zdravstvenih problema psa iako nisu očiti i vidljivi golim okom.

5. Velika većina problematičnih ponašanja NE RJEŠAVA se na satovima poslušnosti niti putem treninga poslušnosti već pažljivom analizom ponašanja i uzroka ponašanja uz pomoć savjetnika/stručnjaka za ponašanje pasa.

6. NEMOJTE FIZIČKI KAŽNJAVAJTI. Kažnjavanje i grubost u većini slučajeva dovode psa do toga da još intenzivnije reagira i grize. Zapamtite – uvijek postoji razlog zbog čega se pas ponaša na određeni način, bez obzira razumijete li to ili ne. Najsigurnije pravilo - ne tretirajte agresiju agresijom!

7. Zaboravite na ego i nemojte agresivna i problematična ponašanje shvaćati osobno. Shvatite ih kao ozbiljnu poruku kojom vam pas pokušava nešto iskomunicirati i potražite pomoć.

8. Ne rješavajte sami probleme nakon nekoliko pročitanih članaka, pogledanih TV-emisija ili pomoću kojekakvih savjeta od strane ljudi koji nikada nisu vidjeli psa niti su educirani u području ponašanja pasa. Zapamtite – vi ste odgovorni za posljedice i pogreške.

9. Ulažite u svoje pse, počnite sa socijalizacijom i učenjem čim nabavite štene ili psa! Probleme je puno lakše spriječiti nego liječiti!

http://canis.hr/Default.aspx?bt=40

Van mreže Max

  • Jr. Member
  • **
  • Poruke: 93
  • Member since: Dec 19, 2012

Odg: Agresivnost
« Odgovor #11 poslato: 27 Decembar, 2012, 00:06:10 »
Ja sam shvatio neke stvari i kad te stvare primenim ima rezultata... nemogu da kazem da nije bio sa druge ljude tokom razvoja i da nije bio sa druge pse.. jer sam se trudio da to taku bude jer znao sam da ce to pomoci da prebrodi ove stvare..

Zna vrlo dobro da proceni ljude, ako je neko smiren i onako nije jako brz sa njim sa pokretima onda je lakse da se sprijateli... ali ima ljude ( koje ja kazem da su stvarno GLUPI ) kad vidu da pas laje i je onako da ne kazem agresivan oni jos tolku urade neke glupe stvari da on postane jos agresivniji i slicno.. Isto sam primetio da ljude koje pokazu strav prema njemu on postaje kako se to kaze ALFA  :D .. Ja znam kako da bude dobar sa nekoga ko dodze kod mene kuci ali nije u tome stvar... neki klinac se doblizi da ga pogali on ce da ga ujede.. nemogu da razumem zasto... :/ I necu da bude takav.. Procitao sam sve ovo sto si mi napisao pa cu da se potrudim .. Neznam stvarno..

Van mreže AA

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 8854
  • Member since: Mar 16, 2012

Odg: Agresivnost
« Odgovor #12 poslato: 27 Decembar, 2012, 00:33:01 »
na tebi je da otkrijes OKIDAC njegovoh straha, jer je to ono sto dovodi do njegove agresivne reakcije.
kada otkrijes okidac (uzrok) onda radis na otklanjanju uzroka.
nije stvar samo u ljudima i tome sto on deluje bezvezno u tim situacijama (a i ti sa njim  :D ), nego u tome da njemu neke stvari izazivaju stres, koji rezultira takvim ponasanjem, a stres i ponasanje koje ispoljava, ako se na vreme ne sanira (a jos je mlad pa mozes to relativno lako napraviti) moze samo da se pogorsa. u tome je caka.
pronadji nacin da mu na vreme, pre nego dodje u stanje koje mu to izaziva, skrenes paznju na sebe, jer skretajuci mu paznju na sebe (necim zanimljivim), stvaras psu mogucnost da lakse svari i prihvati situacije koje mu dizu adrenalin.
kakva mu je koncentracija na tebe? je li mozes reci da je poslusan?

Van mreže Max

  • Jr. Member
  • **
  • Poruke: 93
  • Member since: Dec 19, 2012

Odg: Agresivnost
« Odgovor #13 poslato: 27 Decembar, 2012, 01:00:50 »
Trudim se stvarno.. koncentracija t.e dali je poslusan pa mogu reci da, spored to da kad uradi neku belju t.e vrsi nuzdu negde gdje on hoce po kucu ja ga onda popravim , odnesem ga na mjesto gdje treba to da radi i on to ce da radi neki 2-3 dana i onda opet mozda ce da uradi belju i ja ga opet popravim i evo dobili smo vec rezultat oko toga, a sto se tice da je pusten bez povodac na neko drugo mesto osim kuci zna da trca okolo i slicno ali kad idem ja negde i ga pozovem on dolazi.. igra si samnom i slicno.. Najrealnije se moze opisati da njemu treba vreme da se snekim pocne maziti i slicno.. potrudicu se da mu skrecem paznju kad je da kazem nervozan i hoce da ujede nekoga pa videcu... Hvala ti na sovete.

Van mreže AA

  • Hero Member
  • *****
  • Poruke: 8854
  • Member since: Mar 16, 2012

Odg: Agresivnost
« Odgovor #14 poslato: 31 Decembar, 2012, 13:49:55 »
evo i ovde, stavila sam na temu o napadima pasa

ilustracija pseceg ponasanja pre i za vreme napada...signali koje pas pokazuje